Zubne proteze

 

Reč proteza potiče iz grčkog jezika, od reči prosthesis, što znači nadoknada. Gubitkom zuba dolazi do resorpcije (gubitka) kosti u usnoj duplji, kao i do poremećaja važnih funkcija poput žvakanja, govora i gutanja.

Pored funkcionalnih promena, dolazi i do narušavanja estetskog izgleda pacijenta – smanjuje se donja trećina lica, što dovodi do staračkog izgleda, odnosno smanjenja rastojanja između brade i vrha nosa.

Uloga zubne proteze, bilo da je u pitanju totalna ili parcijalna proteza, jeste da nadoknadi izgubljena tvrda i meka tkiva, povrati izgubljene funkcije i obezbedi prirodan i estetski prihvatljiv izgled, čime se pacijentu značajno unapređuje kvalitet života.

Koje vrste proteza postoje?

  • Klasične akrilatne totalne proteze
  • Skeletirane parcijalne vizil proteze
  • Pločaste parcijalne proteze
  • Proteze na implantatima

Totalne proteze 

Klasične totalne akrilatne proteze izrađuju se u slučajevima potpune bezubosti, odnosno kada u vilici nedostaju svi zubi. Ove proteze nadoknađuju izgubljene zube i meka tkiva, vraćajući funkcije žvakanja, govora i prirodan estetski izgled lica. Izrađene su od kvalitetnog akrilata, prilagođavaju se anatomiji vilice i predstavljaju dugotrajno i finansijski pristupačno rešenje za pacijente bez prirodnih zuba.

Totalna proteza

Skeletirane parcijalne vizil proteze

Skeletirane parcijalne vizil proteze tanje su i čvršće od klasičnih akrilatnih proteza, što pacijentima znatno olakšava nošenje. Zbog manjih dimenzija i stabilnije konstrukcije, na njih se pacijenti navikavaju brže i lakše. Izrađuju se od kombinacije metalnih legura i akrilata, a oslanjaju se kako na meka tkiva tako i na preostale zube. Najčešće se primenjuju u okviru kombinovanih protetskih radova, gde se pomoću kukica ili drikera (atečmena) povezuju sa metalokeramičkim mostovima, čime se postiže veća stabilnost i bolja funkcionalnost.

Pločaste parcijalne proteze

Pored toga što omogućava nadoknadu zuba, vraćanje izgubljenih funkcija i poboljšanje estetskog izgleda, ova vrsta proteze ima i određene nedostatke zbog kojih se u savremenoj stomatologiji smatra privremenim rešenjem. Najčešći razlozi za njenu izradu su nedostatak dovoljnog broja zuba koji bi omogućili izradu fiksnog protetskog rada, kao i ekonomski razlozi.

Proteze na implantima

Proteze na implantatima predstavljaju idealno rešenje za pacijente sa nestabilnim totalnim protezama. One spadaju među najkomfornija protetska rešenja i pravi su preporod za pacijente koji dugo nose klasične totalne akrilatne proteze i umorni su od neprijatnosti koje one mogu da izazovu.

Najveća prednost proteza na implantatima u odnosu na klasične totalne proteze jeste njihova stabilnost. Zahvaljujući tome što su fiksirane za implantate pomoću specijalnih nastavaka – lokatora, ove proteze ne mogu da spadnu tokom govora ili žvakanja, čime se značajno poboljšava sigurnost i kvalitet svakodnevnog funkcionisanja pacijenta.

Za izradu proteza na implantatima najčešće je potrebna ugradnja četiri implantata u viličnu kost, što obezbeđuje optimalnu stabilnost, ravnomernu raspodelu opterećenja i dugotrajnost rada. U određenim slučajevima, u zavisnosti od anatomskih uslova i plana terapije, moguće su i druge varijante.

Proteze na implantatima se lako skidaju i jednostavno održavaju, gotovo na isti način kao i klasične totalne proteze. Danas se zlatnim standardom u rešavanju totalne bezubosti smatra ugradnja četiri implantata povezana metalnom šinom, pri čemu je nepce potpuno slobodno, što dodatno povećava komfor, stabilnost i osećaj prirodnosti.